Stari Grad je jedan živopisni gradić na dnu pet milja dubokog zaljeva. I da ne znate ništa o njemu sama šetnja kroz gradsku jezgru pokazat će vam njegovu povijesnu slojevitost. Prvo na što ćete naići je njegova antička baština.
     Grad osnovan od strane Jonskih Grka, s otoka Parosa, 385. godine p. Krista je i najstarije gradsko naselje na Jadranu. Puna dva stoljeća grad će se razvijati kao grčki polis. U drugom ilirskom ratu, 219./218.g. p.K. grad biva pokoren i pretvoren u rimski municipij. Uživat će sve plodove rimskog prosperiteta, Pax Romana, dok u sedmom stoljeću i otok Hvar ne bude zapljusnut seobom naroda. U srednjem vijeku grad je sjedište novoosnovane Hvarske biskupije. Od te 1147. g. pa do 1278. grad je upravno, gospodarsko i crkveno središte otoka. Tek će odlukom mletačkih vlasti sva uprava iz Starog Hvara, biti prenesena u Lesinu odnosno Novi Hvar na zapadnom djelu otoka. Grad Hvar od tada će postati komunalno središte u pravom smislu riječi. To stanje će potrajati onoliko koliko je trajala mletačka uprava nad otokom. Nakon toga u Starom Gradu nastaju prilike koje će omogućiti njegov gospodarski i kulturni uspon koji se najbolje osjetio u 19. st. Naravno to je ono vrijeme kad je došlo do razvoja vinogradarstva i pomorstva. Slom tih dviju privrednih grana označit će laganu dekadenciju i demografski rasap čitavog otoka. Takvo stanje će potrajati do iza drugog svjetskog rata kad uslijed turističkog razvoja dolazi i do razvoja otoka.