Sveti Nikola

     Niti jedna starogradska crkva nije toliko prožeta tradicijom i legendama kao crkva Sv. Nikole koja spada u red najstarijih bogomolja na našim područjima. Nastala je oko 1500. godine i vezana je uz dosta jaku bratovštinu koja je tu djelovala stoljećima sve do njenog ukinuća za francuske vladavine početkom 19. st. Prvi se put spominje crkva Sv. Nikole u nejasno datiranom općinskom zemljišniku s konca 14.st., vjerojatno iz 1380. Od inventara te starije crkve nije, po svemu sudeći ostalo ništa, osim možda kropionice, sada uz bočni ulaz, kojoj su na uglovima oštećene bradate glave.
     Najstariji potvrđeni spis što spominje tu crkvu, jest dekret hvarskog biskupa Jerolima Dieda iz Mletaka 1485. kojim poklanja starogradskom popu Nikoli Barbeti ( de Barbetis) i njegovim nasljednicima jus patronat nad crkvom Sv. Nikole. Iz tog spisa proizlazi da je Nikola Barbeta dovršio crkvu u današnjem obliku gradnjom glavnog broda. Marin Fazanić, bogati brodar i trgovac u Veneciji, ostavlja oporučno 1493. godine pet dukata za gradnju na crkvi Sv. Nikole u Starom Gradu.
Veronski biskup Agostin Valier je posjetio crkvu 1597.godine i navodi da u crkvi postoje četiri oltara.
     Crkva je smještena podalje od morske obale, nalazi se na južnom rubu naselja, srednje je veličine bez arhitektonskih pretenzija, oblika na svodove poput naših starih crkvica iz 15.- 16. st. S lijepom rozetom na pročelju i zvonikom na preslicu. Iz raznih privatnih spisa razabire se kako je crkva bila lijepo opskrbljena i uređena, dok početkom prošlog stoljeća za doba Francuza nije u potpunosti ogoljena, kada su sve bratovštine koje danas čine župu Sv. Stjepana (bilo ih je 7 u Starom Gradu) bile raspuštene, a njihova imanja prisvojila vlada. No i danas, iako bez prihoda i bratovštine, to je lijepo uređena crkva, kojoj je potrebna obnova.
Blagdan Sv. Nikole slavi se 6. prosinca. Tog se dana posebno uređuje svečev oltar, pjevaju prigodne pjesme, a stariji ljudi s balature (kora) bacaju jabuke dok djeca hvataju svečeve darove. Sv. Nikola nosi u ruci tri zlatne jabuke, kojima je obdario i spasio tri siromašne djevojčice. Također je sačuvan običaj paljenja starog drvenog broda (kao oblik žrtvovanja) večer uoči svečevog blagdana.